Pravnosnažnom drugostepenom presudom koju je donio Kantonalni sud u Zenici odbijen je prijedlog Vlade Federacije BiH za uvođenje vanredne uprave u kompaniji Nova Željezara Zenica. Time je potvrđena nedavna odluka Općinskog suda iz Zenice, koji je takođe presudio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za uvođenje vanredne uprave u zeničkoj Željezari.
U obrazloženju se navodi da činjenica da je kompanija insolventna ili da postoje uslovi za stečaj sama po sebi nije dovoljna da bi bila uvedena vanredna uprava. Sud naglašava da su uslovi propisani članom 10. Zakona samo početni, odnosno neophodni uslovi, ali da oni nisu dovoljni za otvaranje postupka. Pored toga, predlagač mora dokazati i druge zakonom propisane uslove, uključujući javni interes, proporcionalnost mjere i vjerovatnost da će vanredna uprava ostvariti cilj zbog kojeg se uvodi. Sud smatra da Vlada FBiH nije ponudila dovoljno dokaza koji bi pokazali da postoji realna mogućnost da će vanredna uprava dovesti do boljeg ishoda nego redovni stečajni postupak.
Posebno se naglašava da predlagač nije dostavio analize, stručne procjene niti druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da će povjerioci biti namireni u većem obimu nego u stečaju, iako je upravo to jedan od osnovnih ciljeva zakona. Jedna od poruka suda iz obrazloženja odgovara na tvrdnje Vlade da nije bila dužna unaprijed dokazivati uspjeh postupka. Sud praktično poručuje da nije dovoljno otvoriti vanrednu upravu, a tek nakon toga tražiti način kako će ona uspjeti. Naprotiv, prije otvaranja postupka mora postojati najmanje vjerovatnost da će takav model restrukturiranja dati bolje rezultate od stečaja. Drugim riječima, sud smatra da se vanredna uprava ne može koristiti kao eksperiment.
Sud prihvata da prestanak rada Nove Željezare može imati posljedice po Zenicu i Zeničko-dobojski kanton. U obrazloženju se navode podaci o više od 1.500 zaposlenih, značaju kompanije za metalni sektor, a pominje se i sistem daljinskog grijanja i važnost lokalnu ekonomiju. Međutim, sud zaključuje da ti podaci sami po sebi ne dokazuju postojanje sistemskih posljedica na nivou Federacije BiH niti opravdavaju ograničavanje prava drugih učesnika u postupku. Time sud pravi razliku između lokalnog i kantonalnog značaja kompanije s jedne strane, te sistemskog značaja na nivou Federacije s druge strane.
Sud odbacuje tvrdnju da je bio dužan sam pribavljati dokaze kojima bi se dokazivala osnovanost prijedloga Vlade. Navodi da je u svakom sudskom postupku upravo predlagač taj koji mora dokazati činjenice na kojima zasniva svoje pravo te da sud nije dužan ‘pribavljati dokaze za predlagača’.
Ova pravosnažna presuda uslijedila je nakon što je ranije Vlada FBiH donijela zakon o uvođenju vanredne uprave u Novoj željezari Zenica i imenovalo privremenu upravnicu. Na tu odluku Vlade FBiH se žalio većinski vlasnik kompanije, nakon čega je danas sud donio pravosnažnu presudu u ovom predmetu.

