Misteriozno ponašanje mjehurića u uskim cjevčicama ispunjenima tekućinom zbunjivalo je naučnike iz područja fizike i mehanike fluida posljednjih 100 godina. Primijećeno je, naime, a do sada nije bilo adekvatno objašnjeno, zašto mjehurići u određenim situacijama ‘zapinju’ u cijevi, tj. ne izdižu se na površinu kao što bi to činili u, primjerice, čaši.
Mjehurići zraka (ili plina) u ovom slučaju ne slijede poznate fizikalne zakone, ili se barem tako činilo. Rješavanja ovog problema tokom posljednjih nekoliko desetljeća bavilo se više naučnika i došli su do određenih teorija, no nisu niti jednu uspjeli potvrditi – sve dok to nije učinio student politehničkog univerziteta iz Lausanne (EPFL), Wassim Dhaouadi.
On je, koristeći metodu optičke interferencije, pronašao način kako izbliza promatrati mjehuriće u uskim cjevčicama i ispitivati njihova svojstva, što nije uspio niko prije njega. Promatranja su pokazala kako je ispravna bila teorija postavljena 1960-ih godina, a koja kaže da se između mjehura plina i stijenke cjevčice stvara tanki film tekućine, no nije bilo poznato zašto zaustavlja kretanje mjehura, prenosi Bug.hr.
Dhaouadijevo istraživanje pokazalo je da ovaj tanki film zaista postoji, a mjerenje je pokazalo da je sloj tekućine širok tek 1×10-9 metara. No, ovaj je student pokazao i da mjehurići njime nisu zaustavljeni, već da se i dalje kreću, ali vrlo sporo, nevidljivo ljudskom oku, i to upravo zbog otpora koji stvara ovaj sloj tekućine.
Ovo istraživanje spada u fundamentalna otkrića a može se primijeniti i u mehanici fluida na nanometarskom nivou, pogotovo kod bioloških sistema, kažu iz EPFL-a.
