Većina (devet) osiguravajućih društava u Federaciji BiH, od 12 anketiranih u istraživanju koje je provela Agencija za nadzor osiguranja u FBiH, smatra vjerovatno mogućim za implementaciju Solventnosti II na kraju izvještajne godine 1.1.2026. godine, dok sedam društava smatra da je rok od 1.1.2024. godine eventualno moguć.
Većina društava u istraživanju takođe smatra da ima dovoljno vremena da implementira sistemsku tehnologiju, potrebnu za Solventnost II (fokus je na povećanju kapitala i upravljanju rizicima kojima je osiguravajuće društvo izloženo), u periodu naredne dvije finansijske godine.
Velika većina anketiranih (re)osiguravatelja izvijestila je da nisu potpuno pripremljeni za implementaciju Solventnosti II, naročito za ORSA procjenu rizika i solventnosti u sektoru osiguranja (samo dva društva su se izjasnila da su u fazi usklađenosti preko 75%, ostali su ispod 50%).
Vezano uz pripremljenost za Solventnost II u pogledu izračuna potrebnog solventnog kapitala (SCR) i minimalnog solventnog kapitala (MCR), većina sudionika smatra da je djelimično tehnički pripremljena za izračune. Kod izračuna tehničkih rezervi pet osiguravatelja navelo je da ima visoku tehničku pripremljenost za izračune, pet sudionika djelimičnu pripremljenost dok su dva društva izrazila da imaju nisku tehničku pripremljenost.
Svi ispitanici su se izjasnili da imaju uspostavljen centralni registar rizika, pokazalo je istraživanje. Ipak, opšti je zaključak istraživanja, da bh. osiguravajuća društva dovoljno nisu ni pripremljena za implementaciju režima Solventnosti II, koji u sektoru osiguranja podrazumijeva potpuno usklađivanje regulatornog okvira sa EU.
Na tom evropskom putu, prethodno su u Federaciji BiH nakon stupanja na snagu Zakona o osiguranju (2017. godine), u ostavljenom roku od pet godina društva za osiguranje povećala minimalni kapital i to: za neživot sa 5 na 10 miliona KM, za život sa 3 na 6 miliona KM, za reosiguranje sa 3 na 6 miliona KM, te na taj način su se uskladila sa minimalnim pragom kapitala definisanim Direktivom Solvency II zemalja članica EU. Zakon o osiguranju zapravo predstavlja svojevrsnu međufazu, pripremu postupnog prelaska iz sadašnjeg režima Solvency I u Solvency II, koji se zasniva na kvantitativnom i kvalitativnom definisanju i mjerenju glavnih grupa rizika i proporcionalnog utvrđivanja potrebnog iznosa kapitala za pokriće definisanih (izmjerenih) rizika (re)osiguravajućih društava.
Na sadašnjem nivou privrednog razvoja, BiH i kada bi postala punopravna članica EU (što je trenutno osnovno ograničenje za obligatornu primjenu novih pravila Solventnost II), bi kao glavnu prepreku imala postojeću ograničenu ekonomsku moć ukupne privrede, uključujući i sektor osiguranja i reosiguranja u BiH.
Ozbiljna je prepreka i organizaciona i finansijska usitnjenost osiguravatelja, tako da se očekuje i dalje ukrupnjavanje i spajanja internih poslovnih potencijala društava za osiguranje. Podijeljenost ukupnog tržišta u BiH, uključujući i domaće tržište osiguranja po entitetima, također je moguća prepreka jedinstvenog koncipiranja i primjene novog režima u BiH, navodi regulator osiguranja.
